Restaurativna stomatologija je grana stomatologije koja obuhvata dijagnostiku i terapiju bolesti zuba. Zajedno sa endodoncijom (liječenje zubnog živca) čini cjelinu kojom se stomatolozi ujedno najviše i bave u svakodnevnoj praksi. Krajnji cilj restaurativne stomatologije i endodoncije jeste nadoknada i rehabilitacija tvrdih i mekih zubnih tkiva konzervativnim putem (tj. bez hirurških ili protetskih intervencija), te vraćanje zuba u funkciju.
Amalgamski ispuni
Amalgamski ispuni ("sive plombe") su već dugi niz godina u svakodnevnoj upotrebi. Po svom sastavu predstavljaju metalnu leguru srebra i žive. Mehanička izdrzljivost amalgama je veoma dobra pa plombe mogu da traju i decenijama. Materijalom se lako radi i ne zahtjeva idealne uslove za postavljanje.
Međutim, "siva plomba" (kako se najčešće naziva amalgam) danas više nije zadovoljavajuće rješenje. Postoji više nedostataka amalgama, a prvi je svakako pukotina koja se vremenom javlja između plombe i zuba. Ta pukotina nastaje usljed skupljanja materijala. Drugi značajan nedostatak je neophodnost pravljenja mehaničke retencije za zub. Naime, amalgamski ispun ne uspostavlja hemijsku vezu sa zubnim tkivom već se prosto "uglavljuje" u dio zuba koji je uklonjen. To često zahtjeva uklanjanje i dijela zdravog zuba da bi amalgamski ispun bio stabilan.
Dalje, iako je toksičnost amalgama minimalna, u SAD i zapadnoevropskim zemljama se izbacuje iz upotrebe i zbog toga što sadrži određenu količinu žive. I na kraju, za pacijente možda i najveći nedostatak koji ih muči jeste nezadovoljavajuća estetika - osim izrazite uočljivosti same "sive plombe", dodatni problem predstavlja i činjenica da vremenom i okolno zdravo zubno tkivo počinje da tamni preuzimajući boju iz amalgama.
Kompozitni ispuni
Kompozitni ispuni ("bijele plombe") sa druge strane predstavljaju rješenje za probleme s kojima smo se susretali koristeći amalgam. Istina, starije generacije bijelih plombi su takođe imali neke nedostatke, prije svega vezano za nešto slabiju izdržljivost prilikom pritiska u toku žvakanja, pa su se stoga koristili samo za prednje zube kod kojih taj pritisak nije toliko izražen. Međutim, najnovije generacije kompozitnih plombi (a danas su u upotrebi 4. i 5. generacija) su riješile i pitanje izdržljivosti pod pritiskom, tako da predstavljaju materijal koji u potpunosti ispunjava sve zahtjeve moderne stomatologije.
Treba istaći da kompozit uspostavlja hemijsku vezu sa zubom, pa ne postoji potreba za uklanjanjem zdravog tkiva kao kod amalgama. Uspostavljena hemijska veza predstavlja čvrst spoj plombe i zuba i kao takva spriječava i naknadni prodor bakterija. Zahvaljujući tome, znatno rjeđe se javlja sekundarni karijes (karijes na rubovima plombe, što je čest slučaj kod amalgamskih plombi). Estetske prednosti "bijelih plombi" u odnosu na amalgam ne treba mnogo ni isticati. Današnji kompoziti sa tzv. kameleon efektom, zbog specifične strukture kristala od kojih su izgrađeni, poprimaju boju okolnog zdravog zubnog tkiva zadržavajući pritom vrhunske mehaničke i biološke osobine.
Inlej i onlej
Inlej i onlej (inlay i onlay) predstavljaju, uz amalgamske i kompozitne ispune, još jedno od rješenja za nadoknadu dijela zuba izgubljenog zbog karijesa. Prije nekoliko decenija ova tehnika je često bila korištena, a kao materijal za izradu se koristilo zlato. Razvoj kvalitetnih estetskih materijala je omogućio da danas inlej i onlej nadoknade ponovo budu zastupljene u svakodnevnoj praksi. Umjesto zlata sad se koriste keramički i kompozitni materijali koji savršeno odgovaraju izgledu zdravog zubnog tkiva.
Razlika između ispuna (plombi) i ovih nadoknada je u procesu izrade. Inlej se na osnovu otiska uzetog u ordinaciji nakon pripreme zuba izrađuje u zubotehničkom labaratoriju. Izrada u labaratoriju omogućava postizanje gotovo savršeno vjerodostojnog oblika nadoknade, tako da se dešava da ni sami stomatolozi nekad ne mogu da prepoznaju inlej u ustima. Prema tome, preciznost izrade je osnovna prednost ovih nadoknada. Sa druge strane, ovakav proces zahtjeva više vremena zbog dužeg rada u ordinaciji (osim uklanjanja oštećenja zuba uzimaju se i otisci vilica), kao i zbog slanja u labaratoriju gdje se onda na osnovu otiska izrađuje nadoknada. Nakon nekoliko dana nadoknada je spremna za cementiranje u ustima.
